Dinja

Dinja je jednogodišnja biljka koja se ubraja u porodicu Cucurbitaceae te bi se stoga trebala smatrati povrćem. Međutim, mnogi smatraju da je dinja voće. Cvate na početku ljeta, a bere se u jesen. Plod dinje je ovalnog oblika. Obično je dug 15-22 cm, a težak 1-2 kg. Ima jako lijep miris i okus. Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji, jestivi dio najčešće je narančaste ili svjetlozelene boje, a šupljina je ispunjena sjemenkama. Stablo je visoko 2-3 m. Tamnozeleni cjeloviti listovi su po rubovima nazubljeni. Naizmjenično su poredani na dugačkim peteljkama. Plod dinje sadrži 95% vode, 1% bjelančevina, 5,5% šećera, 1 g biljnih vlakana, limunsku kiselinu i eterično ulje. Od vitamina sadrži jako puno karotena , vitamin B i vitamin C, a od minerala bogata je kalijem, fosforom, magnezijem, kalcijem, željezom, cinkom i bakrom.
Dinja se uzgaja iz presadnica ili direktnom sjetvom. Direktna ili izravna sjetva izvodi se u području Dalmacije, a iz presadnica u području gdje su kasni proljetni dani hladniji i vlažniji. Presadnice se sade u trake na razmak između traka od 100-130 cm, a razmak u redu je od 60-70 cm. Za sitnije sorte dinje razmak sadnje u redu može biti 50 cm.

Uzgoj može biti na tlu ili na armaturi odnosno vertikalni uzgoj. Vriježe se prikraćuju iznad trećeg ili četvrtog lista, a kod vertikalnog uzgoja potrebno je ukloniti list i bočne grane na visinu od 60 cm od tla. Na taj način se potiče bolji razvoj bočnih grana, ali i krupniji plod da ne bi došlo do pucanja ploda zbog težine i odvajanja od stabljike plod se u fazi promjera 15 cm stalja u posebne mrežaste vrećice koje se vežu za konstrukciju.